Izložba
Autori su se u pisanju teksta nacrta susretali s brojnim teškoćama jer je bila riječ o zahtjevnijem zadatku od revizije Ugovora Zajednice ili proširenja nadležnosti Europske unije. Trebalo je utvrditi i pojasniti prava koja institucije i države članice moraju poštovati. Međutim, nisu se htjeli ograničiti na puko sastavljanje popisa prava. Namjera im je bila dodatno utvrditi ta prava i zajamčiti njihovu učinkovitu zaštitu.
No, posao ujednačavanja njihove primjene otežavale su razlike u pravosudnim sustavima država članica (razlike između pisanog i običajnog prava, između prava koje primjenjuju sudovi i općih pravnih načela itd.). Neke su odredbe zbog toga nastale kao kompromis te su vrlo pažljivo uobličene. Iako tekst Povelje uključuje odredbe koje su već postojale u različitim međunarodnim i nacionalnim pravnim instrumentima, on donosi i neke novine. To se osobito odnosi na pravo na pristup dokumentima institucija Europske unije, zaštitu osobnih podataka, načelo održivog razvoja i zaštitu okoliša te na prava povezana s bioetikom (prava „nove generacije”).
Konačni je rezultat bio kratki tekst koji broji 54 članka napisan jasnim i ujednačenim stilom koji je lako razumljiv svim čitateljima. Prava su podijeljena u kategorije prema najvažnijim načelima dostojanstva, sloboda, jednakosti, solidarnosti, prava građana i pravde. U preambuli Povelje ističe se sljedeće: „Narodi Europe, stvarajući sve tješnje povezanu uniju među sobom, odlučni su dijeliti miroljubivu budućnost utemeljenu na zajedničkim vrijednostima”. Iako ne spominju vjersko nasljeđe, autori podsjećaju na duhovno i moralno nasljeđe Unije koje se temelji na „nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti” te „na načelima demokracije i vladavine prava”.
Na početku prve glave ističe se da je ljudsko dostojanstvo nepovredivo. Slijede članci koji se odnose na pravo na život, pravo na integritet osobe, zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne te zabranu ropstva i prisilnog rada. U dijelu koji je posvećen slobodama navode se pravo na slobodu i sigurnost te na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Navedene su i sloboda mišljenja, savjesti i udruživanja. Potvrđuje se i da svatko ima pravo na obrazovanje i rad, pravo na vlasništvo i pravo na azil. U glavi koja govori o jednakosti podsjeća se da su svi jednaki pred zakonom te se ističe da je zabranjena diskriminacija na bilo kojoj osnovi i proglašava ravnopravnost muškaraca i žena. Nakon toga slijede odredbe o pravima djeteta, starijih osoba i osoba s invaliditetom. Kad je riječ o solidarnosti, pojmu koji je odabran umjesto pojma „socijalna prava”, u Povelji je pobrojan niz prava kao što su pravo na kolektivno djelovanje (uključujući štrajk), zaštita radnika u slučaju neopravdanog otkaza, pravo na poštene i pravične radne uvjete, pravo na socijalnu pomoć i pomoć u vezi sa stanovanjem, pristup pravima iz socijalne sigurnosti i pravo na zdravstvenu zaštitu. Zabranjuje se rad djece. U zasebnoj su glavi pobrojana i prava građana Europske unije: glasovati i biti biran na izborima, pravo na podnošenje peticije Europskom parlamentu, pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu na državnom području treće zemlje te pravo na dobru upravu institucija Unije.
U posljednjoj glavi podsjeća se na temeljna pravosudna načela, kao što su pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu, načela zakonitosti i razmjernosti kaznenih djela i kazni te na pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom. U završnim člancima utvrđuje se opseg prava i sloboda priznatih Poveljom i područje primjene njezinih odredbi.