Pomicanje europskih granica: 90-e godine prošlog stoljeća

Razvoj Europe bez granica nastavlja se 90-ih godina prošlog stoljeća dodatnim proširenjem, pokretanjem jedinstvenog tržišta, putovanjem bez granica i uvođenjem eura. Kako su glasači reagirali na to na izborima? 

1994.: nova Europa i novi Ugovor

Svijet na pragu Europske unije potpuno se promijenio od prošlih izbora. Njemačka se ponovno ujedinila, dok je raspad Jugoslavije izazvao napetosti koje su dovele do brutalnih ratova koji su trajali gotovo cijelo naredno desetljeće.

Pad Berlinskog zida 9. studenoga 1989. potaknut je mirnim demonstracijama i prosvjednim marševima novoosnovanih organizacija civilnog društva u Istočnoj Njemačkoj. Mirna revolucija lajtmotiv je niza događaja, od pokreta Solidarność u Poljskoj, Paneuropskog piknika u Mađarskoj i baršunaste revolucije u Čehoslovačkoj pa do Baltičkog puta i nasilne revolucije u Rumunjskoj. Diljem srednje i istočne Europe građani su izašli na ulice kako bi se mirno i ujedinjeno borili za demokraciju, slobodu kretanja i vladavinu prava.

Europska unija nastavila je s integracijom. Potpisan je Ugovor iz Maastrichta, kojim su udareni temelji za buduću zajedničku valutu, kao i za vanjsku i sigurnosnu politiku te bližu suradnju u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Parlament je dobio veću ulogu u donošenju odluka zahvaljujući uvođenju postupka suodlučivanja. Uz to, prije nego što je mogla preuzeti dužnost, Europsku komisiju morao je potvrditi Europski parlament.

Jedinstveno tržište, unutar kojeg su se građani, roba, usluge i kapital mogli slobodno kretati, uspostavljeno je 1993. i obuhvaćalo je 12 država članica. Danas se ono proteže na svih 27 država članica te Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku.

Građani EU-a prvi su put mogli glasati u zemlji boravišta, čak i ako nisu bili njezini državljani: omogućivanje građanima da iskoriste svoja demokratska prava gdje god živjeli unutar EU-a bio je korak k istinskoj europskoj demokraciji. 

1999.: ukidanje granica u Europi

Glasači iz Austrije, Finske i Švedske prvi put izlaze na europske izbore. 

U ožujku 1999. Europska komisija predvođena Jacquesom Santerom podnijela je ostavku na insistiranje Europskog parlamenta.

U svibnju iste godine na snagu je stupio Ugovor iz Amsterdama, kojim je pojednostavnjena i proširena primjena postupka suodlučivanja, čime su Parlament i Vijeće postali suzakonodavci u mnogim područjima. U međuvremenu, na obzoru je bilo proširenje na istočnu Europu.

Schengenski sporazum (1995.) stupio je na snagu u prvih sedam zemalja – Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Portugalu i Španjolskoj. Putnici su se sada mogli kretati među tim zemljama bez kontrole putovnica na granicama.

Glasačima je najvažnije bilo zaposlenje, nakon čega su slijedili suzbijanje droge i kriminala te zaštita okoliša i potrošača. Kriza na Kosovu također je zaokupila pozornost javnosti.