Izložba
Nakon završetka II. svjetskog rata Louise Weiss je krenula u novu avanturu. Proputovala je svijet želeći Europljanima slikama približiti daleke zemlje i civilizacije.
Istodobno je i dalje bila posvećena borbi za mir te je sudjelovala u osnivanju Francuskog instituta za polemologiju posvećenog analizi temeljnih uzroka oružanih sukoba. Usporedo s tim bavila se i književnim radom i pisala romane, biografije, kazališne komade, eseje i putopise. Objavila je i „Memoare jedne Europljanke” u šest svezaka, za koje je 1978. nagrađena nagradom Robert Schuman.
Sljedećih nekoliko godina provela je u etnografskim istraživanjima po Aziji, Africi, Bliskom istoku i indijskom potkontinentu gdje je svjedočila geopolitičkim, vjerskim, društvenim i kulturnim previranjima koja su na početku razdoblja hladnog rata zahvatila zemlje trećeg svijeta. Snimila je desetke kratkometražnih i dokumentarnih filmova koje je prikazivala na predavanjima diljem Europe.
U Strasbourgu je osnovala zakladu pod svojim imenom koja dodjeljuje nagradu za razvoj znanosti o miru i poboljšanje međuljudskih odnosa. Od 2005. Udruženje europskih novinara dodjeljuje godišnju nagradu Louise Weiss novinarima koji prate europske teme.
