Izložba
Zbog njezine dugogodišnje karijere europske i feminističke aktivistice Louise Weiss bila je idealna kandidatkinja na prvim općim izborima za Europski parlament 1979. Na kraju se našla među glavnim kandidatima liste „Obrana interesa Francuske u Europi” bivšeg francuskog premijera Jacquesa Chiraca koji ju je opisao kao „našu prvu damu”. Tijekom predizborne kampanje odbila je polemizirati sa Simone Veil koja je predvodila listu francuskog predsjednika Valéryja Giscarda d’Estainga „Zajednica za francusku demokraciju”.
- srpnja 1979. Louise Weiss je kao najstarija zastupnica pozvana da predsjeda konstituirajućom sjednicom novog Europskog parlamenta u Strasbourgu. Ne odstupajući od svojeg aktivizma, iskoristila je taj povijesni trenutak da se u svojem govoru izravno obrati novoizabranim europskim političarima. Upozorila ih je na opasnost koja prijeti od toga da se „kultu staraca” dopusti da paralizira političko djelovanje te je istaknula da će se Europa u budućnosti morati suočiti s izazovima identiteta, nataliteta i ljudskih prava. Ustvrdila je kako je od presudne važnosti da se europsko ujedinjenje temelji ne samo na zajedničkim ekonomskim interesima, već i na zajedničkoj kulturi.
Sljedeći je dan prepustila svoje mjesto Simone Veil koja je izabrana za predsjednicu Europskog parlamenta.
U svojim govorima na sjednicama Parlamenta pokrivala je široki spektar tema, među ostalima sovjetsku intervenciju u Afganistanu, problem gladi u svijetu, kršenja ljudskih prava, pravo mora te položaj Strasbourga u srcu Europe.
Konstituirajuća sjednica Europskog parlamenta izabranog na općim izborima – govor Louise Weiss
Mjesto u Odboru za mlade, kulturu, obrazovanje, informiranje i sport omogućilo joj je da započne novi projekt: osnivanje muzeja posvećenog povijesti europskog ujedinjenja.
Do kraja aktivna u politici, Louise Weiss umrla je 1983. u dobi od 90 godina ne dočekavši kraj zastupničkog mandata.
